Faze roditeljstva

Epidural nije jednako razmaženost

Trudnoća, sama po sebi, nosi određene strahove i nedoumice. A najviše ih je bazirano oko porođaja, pogotovo ako vam je to prva beba. Ne postavlja se pitanje „Da li će boleti?“ već „Koliko boli?“. Ni ja nisam bila izuzetak.

Epidural nije jednako razmaženost

Trudnoća, sama po sebi, nosi određene strahove i nedoumice. A najviše ih je bazirano oko porođaja, pogotovo ako vam je to prva beba. Ne postavlja se pitanje „Da li će boleti?“ već „Koliko boli?“. Ni ja nisam bila izuzetak.

Smatrajući da mi je prag bola veoma nizak (od onih sam koje piju analgetike pre depilacije, i to dva komada), ništa me nije toliko plašilo koliko – kako ću ja to izdržati.

„Kako se moja baba porađala na njivi, pa joj ništa nije bilo?“

Zvuči li vam ovo poznato?

Meni da. Nebrojeno puta sam iste razgovore čula od kada sam pre 8 godina zaplovila u roditeljske vode. A, opet, te iste babe su bile bez prednosti savremene medicine, dijagnostike, često rađajući 7-8 dece ne bi li bar dvoje preživelo.

Zar danas, da to bude merilo, kad smo očitali genetski kod, imamo sajber medicinska pomagala, matične ćelije koje regenerišu sve više stanja? U pravilniku o pravima pacijenata postoji jedan lep član – pacijent ima pravo na umanjenje bola.

Ako se vratimo na onaj gore pomenuti porođaj, to bi značilo da porodilja ima pravo na umanjenje bola tokom tog čina.

Nisam od onih koji se sad na ovoj tački zalažu za carski rez. On, bez obzira na ime koje nosi, je ipak operacija. A operaciju treba shvatiti ozbiljno.

Ali, da, postoje metode kako da umanjite bol tokom vaginalnog porođaja (namerno ne kažem prirodnog, jer prirodno postajete majka, kako god da ste rodili). A kao medicinska metoda za isto, tu je epidural.

„Danas su žene mahom razmažene. Boli ih i kad slome nokat.“

Ponekad ćete ovo čuti od druge žene. Ponekad ćete (i na žalost) ovo čuti od medicinskog radnika. Ponekad ćete ovo čuti od muškaraca (jer svi znamo kakvo je njihovo iskustvo sa porođajnim bolovima).

Medicina je uznapredovala, ali ljudi često nisu.

Ponekad ćete se osećati krivom što ste pomislile da uzmete epidural, jer vas ubeđuju da ste razmaženi ili čak, da niste to odradili dostojno jedne mame. Ali nemojte!

Tražiti i dobiti epidural nije razmaženost. To je samo želja, potreba, da se osećate bolje tokom tog perioda.

I imate pravo na to.

Uostalom, zašto ne bi olakšali sebi?

Statistika kaže da su te porodilje bile manje iscrpljenje bolovima, pa time lakše sarađuju, nisu izmrcvarene posle i samim tim lakše se oporavljaju i, još je po meni najvažnije, lakše uspostavljaju vezu sa bebom.

Humanizacija porođaja, kojoj treba da težimo, treba da da slobodu budućoj porodilji da ima porođaj kakav želi.

Na žalost, to je još uvek velikim delom neizvodljivo kod nas.

Nema uslova, nema lekova, nema osoblja.

Nečeg nema, u svakom slučaju.

Iz tih razloga, lično nisam mogla da budem u prilici da biram epidural za sebe.

„Nemamo dovoljno anesteziologa da budu pored porodilje sve vreme.“

Jer, procedura zahteva to. Anesteziolog uvlači kateter u prostor uz samu kičmenu moždinu i kroz njega dozira analgetike.

Slično onome kad ste kod zubara pa dobijete anesteziju za celu vilicu.

Međutim, kako vas zubar ostavi da bi to počelo da deluje, tako ovde anesteziolog mora da bude pored vas sve vreme.

A kako to izvesti kad imate samo dva ili tri na raspolaganju. A istovremeno na raspolaganju za mame na carskom rezu.

Do kloniranja ljudi još ipak nismo uznapredovali.

Sve sledeće porođaje, priliku opet nisam imala. Jedan je bio u nedelju, kad se ne može dobiti epidural u ovom porodilištu, a sledeća dva sam bila „previše“ otvorena na prijemu da bi došlo u obzir.

 „A i šta će ti to? Znam jednu koja posle nije nedeljama kontrolisala noge.“

Kao večiti medicinar (bar u duši) ne mogu da odolim proučavanju svakog detalja delovanja bilo čega u medicini. Pa tako i epidurala.

Sve što može da se desi sa njim je – da ne deluje.

A to ćete znati odmah jer – pa, jednostavno, osetićete porođajne bolove.

I ovim ne želim sad da vas ubeđujem da je epidural pravi izbor za vas.

Ne. Vi ste ti koji morate to prelomiti, odlučiti, osetiti.

Al'  šta god da odlučite, dobra ste (buduća) mama.

Autor: Milena Kostić, Mama iz magareće klupe