Faze roditeljstva

Stres kao prepreka za trudnoću

Ponekad iz silne želje za potomstvom sami sebi podižemo nepotrebnu tenziju i pritisak. Nekad pak nismo ni svesni da se potajno silno plašimo roditeljstva i svih obaveza koje ono nosi. Kako se onda rešiti tih problema?

Stres kao prepreka za trudnoću

Parovima koji žele da dobiju decu, a ne mogu, to predstavlja najveći izvor stresa i patnje. U situacijama kad su jasni medicinski razlozi zbog kojih ne može da dođe do začeća, partneri imaju mogućnost ili da se leče (ako je to moguće), ili da prihvate da ne mogu biološki da imaju decu - i onda ili da odustanu od želje za detetom, ili da se angažuju oko usvajanja.
Međutim, postoji poseban problem s kojim se neki parovi suočavaju: oboje su dobrog zdravstvenog stanja, nalazi su im uredni, biološki mogu da imaju dete, ali do trudnoće, ipak, ne dolazi. Ukoliko takva situacija potraje nekoliko meseci ili čak godina, može se pretpostaviti da je reč o psihogenom sterilitetu, odnosno o nemogućnosti začeća prvenstveno iz psiholoških razloga.

Treba biti realan

Na osnovu i teorije i prakse, prva pretpostavka je da do trudnoće ne dolazi jer partneri prolaze kroz izuzetno stresan period. Ukoliko se u njihovom životu dešavaju neželjene promene, ako svesno ili nesvesno procenjuju da je celokupna životna situacija teška, a da će s detetom biti još teža - telo reaguje na emocije i onemogućava začeće. Obično kad par reši krupna životna pitanja (preseljenje, siguran posao, odvajanje od roditelja…), dešava se da spontano dođe do trudnoće.
Osim stresa, na pojavu psihološke neplodnosti znatno utiče i stav koji osoba ima prema trudnoći i detetu. Iako neko na svesnom nivou žarko želi dete, moguće je da se na nesvesnom planu plaši da će dete da naruši odnos s partnerom ili da će da izgubi slobodno vreme i posveti ga detetu. Ako se dete iz bilo kog razloga posmatra kao pretnja, to takođe može da dovede do psihogenog steriliteta.
Problemi ove vrste mogu vrlo uspešno da se reše psihoterapijski. Kad partneri postanu svesni svojih skrivenih osećanja, mogu da odrede kako će da se postave prema njima, a naknadno mogu i da redefinišu svoja očekivanja od roditeljstva. Kad dođe do toga da procene situaciju realistično, bez idealizovanja i dramatizovanja, dešava se (mada ne uvek) da se i telo opusti i da spontano dođe do začeća.

Faktori rizika

Mnogi lekari naglašavaju da poremećaji u ishrani (preterana mršavost ili gojaznost) znatno smanjuju mogućnost začeća. Iako se ova vrsta poremećaja ispoljava na fizičkom nivou, njihov uzrok je i psihološki. Zato je, osim dijete, važno da se radi i na uklanjanju psiholoških uzroka zbog kojih se kod nekog uopšte javio problem u ishrani. Pomoću psihoterapije osoba odbacuje uverenja, osećanja i ponašanje koji su doveli do toga da ima problema sa ishranom i angažuje se na usvajanju zdravog stila života. To dovodi do regulacije telesne težine, a samim tim se i mogućnost začeća znatno povećava.
Nekad se iza neplodnosti krije strah od odgovornosti, odnosno želja osobe da ostane u poziciji onog koji prima, a ne onog koji daje. Roditeljstvo je samo po sebi zahtevan i naporan posao, pa ljudi koji su navikli da im se ugađa i da od drugih dobijaju ono što žele imaju problem da promene svoju perspektivu i uđu u ulogu onog ko pruža.

Važno je da partneri tokom procesa lečenja steriliteta održe svoj odnos tako što će da pričaju o osećanjima s kojima se suočavaju i da zajedno prolaze kroz sve faze problema i njegovog rešavanja

Par zajedno treba da prođe kroz sve

Sam proces medicinske procedure lečenja od steriliteta često je dug, neprijatan i bolan, i kao takav predstavlja dodatni izvor stresa za parove, što utiče na nemogućnost opuštanja. Tokom procesa veštačke oplodnje parovi se izlažu brojnim pregledima, zahvatima i procedurama, koje su uglavnom vrlo neprijatne. Obično se gubi spontanost u intimnim odnosima, a neretko se dešava da se zanemaruju svi drugi aspekti života u želji da se dobije dete. Sve to utiče da se opšti nivo stresa znatno povisi. Važno je da partneri tokom procesa lečenja steriliteta održe svoj odnos tako što će da pričaju o osećanjima s kojima se suočavaju i da zajedno prolaze kroz sve faze problema i njegovog rešavanja. I, naravno, ako procene da ne mogu sami da reše problem, da potraže stručnu pomoć - u vidu savetovanja.
Nije do kraja objašnjeno po kojim mehanizmima funkcioniše psihogeni sterilitet i na koji način psihološki faktori utiču na telo. Međutim, iskustvo je pokazalo da postoji uticaj emocija na sposobnost začeća, a prepoznati su i načini na koji taj uticaj može da se preokrene iz negativnog u pozitivan. Tokom psihoterapije osoba može da preispita svoja uverenja o trudnoći i roditeljstvu i da ih uz pomoć psihoterapeuta promeni u uverenja koja će imati pozitivan uticaj na telo, a u nekim slučajevima i da dovedu do začeća.

V.S.