Faze roditeljstva

Čaroban dodir- masaža za bebe

Tokom masaže stimulišu se sva bebina čula, sistem za varenje, hormoni, imuni sistem, mišići i tada se otpušta oksitocin koji je jako važan za osećaj sigurnosti, ali i za imunitet. Koje su još blagodeti koje donosi masaža za bebe, saznali smo od Tamare Dragović... Pročitajte više u nastavku!

Čaroban dodir- masaža za bebe

Moje uloge su razne, ali duboko verujem da sve što radim može da napravi promenu na bolje u svetu u kojem živimo- započinje razgovor za bebologija.rs Tamara Dragović, instruktorka masaže za bebe.

Tamara Dragović je na prvom mestu mama dve devojčice od 11 i 14 godina, instruktorka je Međunarodne asocijacije za masažu beba po programu IAIM, kao i za masažu dece po programu MISPA i relax kids je trener. Po profesiji je i fotografkinja, a završila je Filmsku i televizijsku kameru. Bavi se filmom. Sve što radi je vrlo slično i specifično i za cilj ima suštinsko bavljenje ljudima.

Tamara Dragović sa ćerkama

Saznanje i svest koje je stekla kroz brojne edukacije, pomogli su Tamari da uvidi svoje greške, a rad na sebi joj je pomogao da razume sebe i da shvati da su prisutnost i svesnost najvažnije karike u razvoju odnosa sa decom. Tvrdi da je konekcija između roditelja i deteta izuzetno važna i da je izgradnja autentičnog i ravnopravnog odnosa ključna kada je povezanost između moćne uloge roditelja i ranjive uloge deteta u pitanju. Dve stvari koje smatra da je potrebno promeniti jeste ugao iz kojih posmatramo bebe i plakanje. Povezanost sa bebom je nemoguća ukoliko bebine potrebe ne budu podmirene i ukoliko zanemarujemo njene potrebe narušava se sigurna afektivna veza između roditelja i bebe.

Draga Tamara, kako ste došli na ideju da iz fotografije pređete u jednu potpuno drugu sferu- masaža beba ili su one povezanije nego što se na prvi pogled čini?

Suštinski nije puno različito ono što sam ja želela da postignem i kroz fotografiju i kroz masažu za bebe. Kroz fotografiju i svoje izložbe sam se bavila čovekom, portretisala sam društvo i kroz komercijalnu fotografiju sam se bavila čovekom i svim onim što bismo mogli da promenimo i preispitamo kako bi živeli ispunjenije živote. Kada sam rodila ćerku, taj dodir koža na kožu mi je potpuno promenio percepciju i tada sam shvatila da umetnost previše sporo i kasno menja svet.

Masažu za bebe sam otkrila u periodu kada je starija ćerka imala grčeve i tada je bio početak, koji je kasnije vodio u otkrivanje svih benefita i blagodeti koje masaža donosi. Povezivanje dodirom je nešto što pravi suštinsku razliku i masaža za bebe je mesto gde se prave srećni ljudi i odakle počinje menjanje sveta.

Sličnost između filma, fotografije i masaže za bebe jeste kontakt i moja ideja da svet bude bolje mesto za sve nas.

Iako masažu povezuju samo sa dodirom i pokretom, masaža beba je mnogo više od toga. Ispričajte nam koji su sve benefiti masaže beba?

Tako je, kada kažemo masaža za bebe, odmah se prvo pomisli samo na dodir, ali masaža za bebe je mnogo više od toga. Četiri osnovna benefita masaže za bebu su: interakcija, stimulicija, relaksacija i otpuštanje. Kada je reč o IAIM masaži za bebe, u pitanju je duboko povezivanje između roditelja i bebe, razumevanje promena koje se dešavaju tokom prve godine bebinog života i prisutnosti ovde i sada u trenucima koje provodimo sa bebom, jer masažu ne radite na bebi, već sa bebom. Sve vreme kroz interakciju, izraze lica i komunikaciju stvarate kontakt i tako se povezujete sa svojom bebom. Na taj način se stvara temelj za poverenje, hrabrost, veru i ljubav između roditelja i deteta. Jedan od važnih blagodeti masaže za bebu, koju bez masaže retko kada osvestimo, jeste da je masaža priča koja počinje poverenjem i poštovanjem, a završava se zahvalnošću, a to znači da se tokom masaže nikada ne prelaze bebine telesne granice.

Onda kada beba više ne želi masažu, tada se sa masažom prestaje. Kroz tu interakciju i fizičku i psihičku prisutnost, kontaktom koža na kožu, svim elementima povezivanja kroz miris, disanje, otkucaje srca stvara se dobar odnos između deteta i roditelja. Takođe, tokom masaže sve vreme stimulišemo sva bebina čula, sistem za varenje, hormone, imuni sistem, mišiće i tada se otpušta oksitocin koji je jako važan za osećaj sigurnosti, ali i za imunitet, a u isto vreme opuštaju se i roditelji kroz duboku povezanost sa bebom. Tokom obuke se nauče i tehnike masaže kojom se ublažavaju grčevi, napetost mišića, a kasnije i nelagodnost prilikom rasta zubića.

Povezivanje roditelja sa decom čini se prirodnim procesom, ali nije uvek tako, posebno u današnje vreme, zar ne?

Povezivanje roditelja i beba, odnosno dece jeste prirodan proces, ali nije uvek tako. Pre svega, ono što je jako važno prilikom povezivanja sa bebom jeste stanje u kojem se nalazi mama, a sa druge strane priča o povezivanju je važna zato što dok ne osvestimo šta radimo možemo da imamo sve elemente povezivanja i da ceo dan budemo tu, a da uopšte ne primetimo šta je zaista važno, a to je svesnost i prisutnost ovde i sada sa bebom. Često je početak roditeljstva jako stresan, jer poimanje beba nije u skladu sa našom prirodom. Bebe se rađaju sa predznanjem da bez odraslih ne mogu da prežive i iz tog razloga je njima mesto na grudima roditelja i da je potreba za mamom tako velika zato što njen život stopostotno od nas zavisi. Kada bismo pogledali život iz bebinog ugla, onda bismo razumeli zašto nas beba tako puno treba.Tada bismo shvatili da beba nije razmažena, već da ima samo potrebe, a ne želje. Bebu ne možemo da naviknemo na ruke, a da su prva 4 meseca života njeno navikavanje na spoljašnji svet i da smo joj mi neophodni za opstanak. Odrasli poseduju neurone ogledala koji su zaduženi za potrebu da pomognemo bebi i za ljudsku empatiju uopšte. Kada se rodi beba, rode se i mama i tata, ranjivi na svoj način i putovanje kroz koje prolaze je zajedničko i ako tada roditelji zbog ranjivosti ne pruže priliku da se upoznaju sa svojom bebom, ali i da sami sebe sagledaju u potpuno novoj ulozi dolazi do težeg povezivanja bebe i roditelja.

Od mame se očekuje da sve zna i sve ume. Iz tog razloga vrlo često možemo videte nesigurnu mamu koja sumnja u sebe. Šta je zapravo potrebno reći toj mami?

Očekivanja koja mama ima sama od sebe, ali i od društva su prevelika. Savet za sve mame jeste da prihvate sebe u toj novoj ulozi, da uspore i da se povežu sa svojim telom. Da samu sebe pitaju: KAKO SI?

Zašto tako puno mama sumnja u sebe i svoje sposobnosti? Zato što veliki deo ženskog identita bude vezan za ulogu mame i ako to ne uradi savršeno, onda ona sumnja u to da li je dobra mama. Pre svega, ženi je potrebna nega, pažnja i to da prihvati da je ranjiva. Prvi korak koji vodi ka srećnoj deci, srećnoj porodici, a samim tim i srećnom društvu je da isto to društvo podrži mamu, jer kada je mama dobro svi su dobro. To je rečenica koju ponavljam na svakoj svojoj obuci. Ta rečenica, sa druge strane, može kod mame izazvati osećaj krivice i neadekvatnosti, jer biti dobro često znači biti u top formi, biti nasmejan i srećan, ali zapravo biti dobro znači primetiti, uvažiti i delati u skladu sa svim svojim emocijama. Kao mama, imamo pravo da nam bude teško, da nam nije dan i zato je važno odustati od ideje savršene mame i osećaja krivice koji ta ideja nosi sa sobom i važno je da prihvatimo odgovornost. Nije važno da uradi sve, važno je da dobro izabere šta je njoj važno, kao i da potraži pomoć i da ne ide preko svojih granica.

Dodir i zagrljaj su lekoviti. Međutim, sveprisutnije je odvajanje ljudi. Koliko to utiče na stanje ljudi- i emotivno i zdravstveno?

Brojne studije pokazaju da nedostatak dodira dovodi do otuđenja, tuge i depresije i sve što mi emotivno osećamo utiče na naše zdravstveno stanje. Jedan od važnih faktora za to jeste oksitocin. Preduslov za povezivanje sa drugim ljudima je to da smo povezani sami sa sobom i to je osnova naših odnosa sa drugim ljudima.

Takođe, stalno se ističe uloga mame u prvim godinama detetovog života, ali koliko važan i tata u tom periodu?

Uloga tate nije ništa manje važna od uloge koju ima mama- potrebno je da mama brine o bebi, a da tata brine o mami i tako doprinosi osećaju sigurnosti u okviru porodice. Njegova uloga je važna, samo je drugačija, jer je i biološki različita od mamine. 

Za kraj, koja je Vaša poruku budućim roditeljima i onima koji to već jesu?

Odgovornost za razvoj odnosa sa decom je na odraslima. Sa jedne strane to zvuči zastrašujuće, a sa druge strane je veoma moćno, jer promena uvek može da dođe od nas. Sve ono što kao roditelj budete uradili za sebe, odraziće se na odnos sa detetom i zato je potpuno u redu da date sebi dozvolu da budete ranjivi, da nešto ne znate i da ne uradite sve uvek baš kako treba, da kažete detetu izvini, da uvidite svoje greške i da se ponovo povežete.

Autor: Brankica Bjelić

Instagram stranica: masaza_za_bebe