Faze roditeljstva

Zorica Rakić – životna priča koja će vam dugo ostati u sećanju

Malo je priča koje ostave bez daha čak i one koji su njeni zapisničari. Priča Zorice Rakić je priča o hrabrosti, o nesalomivom duhu i spašavanju dva mlada života.

Zorica Rakić – životna priča koja će vam dugo ostati u sećanju

Intervju sa Zoricom Rakić iz Rume pomerio je granice svega do sada napisanog. Ovo nije samo priča o borbi sa opakom bolešću, ovo je priča koja daje snagu, vraća veru u život i najvažnije - uči nas da svakoga dana cenimo svaki minut života koji nam je dat.

Zorice, hvala Vam na izdvojenom vremenu da ispričate Vašu životnu priču, dajem Vam prostor da se sami predstavite?

- Moje ime je Zorica Rakić i moja priča počinje, onako kako ja to vidim, iz mog ugla previše komplikovano. Ne verujem u slučajnosti, pa zato moram da kažem da razgovaramo upravo na dan kada je meni pre 14 godina u Sremskoj Mitrovici konstatovana leukemija. Informacija koju sam tada dobila, kada su me hitno odvezli u bolnicu, je bila takva da nisam znala da li ću dočekati jutro - priznaje nam na samom početku.

Nakon tog zaista teškog saznanja, kako su se odvijali Vaši dani?

- Ti dani su bili najgori u mom životu, zatekla me je najgora moguća vest u 21-oj godini koja se nekom može saopštiti. Tada je krenula borba i moji najteži momenti, a nekada sam bila i u potpuno besvesnim stanjima. Jedna od možda najneugodnjih stvari jeste što sam počela da ostajem potpuno bez kose, trepavica, obrva - odlučno je počela svoju životnu priču.

Ko Vam je bio najveća podrška tokom lečenja?

- Moj brat je u tom trenutku imao nepunih 14 godina. On je bio moj donor matičnih ćelija i ujedno osoba koja me je spasila. Bilo je riskantno obzirom da je on tada bio jako mlad, trebala nam je i saglasnost roditelja. Moj hematolog je ozbiljno razgovarao sa mnom rekavši mi da ukoliko postoji čak i minimalna šansa da njemu naškodimo, da se transplantacija neće raditi - govorila nam je.

Čovek nekada i ne sluti koliku ima snagu da se nosi sa životnim izazovima, Vaša borba za budućnost je i poruka da smo jedni drugima neophodni?

- Baš tako, zahvaljujući mom bratu, ja sam danas ovde i razgovaram sa vama i moje dete je tu. Kada je izvršena moja transplantacija i kada se sve uspešno završilo, pomislila sam da ako ikada budem u mogućnosti da spasim svoje dete bilo koje bolesti, učiniću sve - kaže Zorica i nastavlja:
- Ispostaviće se nekoliko godina kasnije da sam ostavljanjem matičnih ćelija napravila baš to! Dala sam sve da odrastanje svog deteta učinim sigurnijim, pogotovu zato što sam prošla kroz pakao sopstvene bolesti i nikada ne bih volela da se moje dete nađe u sličnoj situaciji.

Oporavak je bio nov životni izazov, nov motiv, šta ste Vi postavili kao prioritet?

- Želela sam dete i bila sam spremna da se podvrgnem još jednom procesu. Vantelesna oplodnja je trajala skoro 5 godina, kada sam konačno bila po svim parametrima spremna, bilo je vreme za drugi najveći izazov mog života – majčinstvo,govori nam Zorica i nastavlja:
- Nakon toga je usledilo prenatalni test, uz preporuke da je Bio Save najbolja opcija, uradila sam njihov prenatalni test i mislim da sam bila najsrećnija kada sam dobila rezultate. Čovek ako veruje dovoljno u sebe, može da pokrene ceo svet – ja sam se vodila time da kad nešto ne možeš, tada najviše moraš!

Zorica sa sinom Dušanom

Vaša priča jeste posebna baš zbog dostojanstvene borbe koju ste vodili, pričali smo o periodu pre Dušanovog rođenja, Vaš suprug i Vi ste rešili da ostavite matične ćelije u Bio Save-u, kako je došlo do te odluke?

- Moram da kažem da je to bila zajednička odluka, ali da je moj suprug bio najuporniji u tome, s druge strane imajući u vidu kroz šta sam sve ja prošla, ostavljanje matičnih ćelija za Dušana je bio moj način da mu poklonim sigurnu i mirnu budćnost. Mislim da je to želja svake majke, da ako može spreči svaku bol koja može da zadesi njeno dete - priznaje Zorica Rakić.

Porodica Rakić sa malim Dušanom za koga su ostavljene matične ćelije u Bio Save Group

Ko je bio Vaša podrška u tom procesu, od koga ste dobili informacije o matičnim ćelijama?

- Bio Save je i tada kao i kod prenatalnog testa bio naš izbor. Nismo mnogo znali o svemu, ali je naša najveća podrška bio doktor Kristian Martin iz Bio Save-a. On je vodio ceo proces, objasnio nam sve prednosti ostavljanja matičnih ćelija i to da su one najveći vid zaštite za naše dete. Takođe se i doktorka koja je bila zaslužna za održavanje moje trudnoće saglasila sa time da je to dobra odluka. Nismo posle toga imali nijednu dilemu - iskrena je.

Divim se Vašem izboru da život nastavite sa željom da dobijete dete, volela bih da ovim razgovorom ohrabrimo one koji su možda pred istim pitanjem?

- Kada vidim mog Dušana, zaboravim sve kroz šta sam prošla. Jedna od najvećih istina je da nikada nisam zaplakala! Imam razloga da kažem da sam srećna žena, a moj je cilj da svom detetu obezbedim sve i da ga pripremim za bilo kakav vid borbe u njegovoj budućnosti. Neko bi rekao ostavila sam matične ćelije, ali ih nisam upotrebila, ja na to uvek odgovaram isto – to je bio moj način da budem mirna, da znam da je moj Dušan siguran. Smatram da je bolje biti miran, nego kajati se. Osećaj da ste mogli, a niste osigurali budućnost svog deteta je najgori osećaj na svetu - prepričava nam svoju odluku Zorica.

Dok završavam razgovor sa Zoricom Rakić, zapanjena njenom vedrinom i iskrenošću kojom govori, kao poslednje redove ovog intervjua ostavljam dve njene misli: prva je da želi drugo dete, a druga da je oduvek htela da piše. Priznala mi je, da je zapisivala neke stvari koje su joj se dešavale dok je ležala u bolnici, ali da to nikada nigde nije objavila. Verujem da joj budućnost donosi baš to što je poželela: sestru ili brata za Dušana i jednu knjigu koju ću sigurno kupiti.Takođe verujem da je ovo jedna od onih priča koja će svima ostati dugo u sećanju, jer su dostojanstvenost, hrabrost i jačina duha najlepše osobine.

Autor: Milovanović Jovana