Zašto deca ujedaju- iskazivanje emocija i ispitivanje granica

Iako nije retkost da deca vrtićkog uzrasta imaju period u kojem su skloni ujedanju, najčešće svojih vršnjaka, to ume da bude prilično frustrirajuće i teško za kontrolisanje. Ali zašto do ujedanja dolazi?

Ujedanje je česta pojava u ranom detinjstvu. Bebe grizu iz različitih razloga- rast zuba ili istraživanje predmeta oko sebe, a kada otkriju da određeni postupak izaziva reakciju okoline onda se dešava da ujedaju kako bi privukli pažnju. Takođe, deca vrlo često ujedanjem iskazuju emocije koje ne umeju da verbalizuju.

Bes ili strah su emocije koje dete od godinu ili dve ne ume da iskaže kroz reči. Iz tog razloga ujedanje može da znači: “Obrati pažnju na mene!” ili “To mi se ne dopada!”. Ukoliko im nakon učinjene radnje dozvolite da nastave sa nekim postupkom zbog kojeg ste prvenstveno negodovali, može se desiti da nastave i sa ujedanjem, jer će im to biti način da dođu do svog cilja.

Dete neretko ujedanjem iskazuje emociju koju nije u mogućnosti da verbalizuje.

Istraživanja su pokazala da su dečaci ti koji češće ujedaju, a da tendencija ka ujedanju opada nakon druge godine, odnosno onda kada im se razvije govor.

Kako možete pomoći detetu da prestane sa ujedanjem?

• Budite smireni i obraćajte mu se kratkim rečenicama koje će razumeti: Ujedanje boli ili Prestani da ujedaš drugara!
• Utešite dete koje je ujedeno. Na taj način detetu stavljate do znanja da je drugo dete tužno zbog njegovog/njenog postupka.
• Ali isto tako utešite i Vaše dete koje je ujelo, jer je ono vrlo često nesvesno da ujedanje boli.

Vrlo je važno da nikada ne udarite ili uzvratite ujed kako biste pokazali detetu na ličnom primeru da je ujedanje pogrešno. Budite istrajni, ne dozvoljavajte da se ujedanje toleriše kao potez koji je u redu, ali fizičkim kažnjavanjem nećete postići željeni efekat, a neretko će biti kontraproduktivno- ujedanje može da postane učestalije.

Takođe, ako se ujedanje nastavi i nakon četvrte ili pete godine konsultujte se sa stručnim licem kako biste pronašli adekvatno rešenje.

Pripremila: Brankica Bjelić  Izvor: https://kidshealth.org/