Faze roditeljstva

Molim vas, ne pitajte da li moja beba spava celu noć

"Na kraju će prespavati noć i moram se tome radovati, ali trenutno ću samo uživati u njegovim ponoćnim zagrljajima," kaže mama Sarabeth Weibner na svom blogu.

Molim vas, ne pitajte da li moja beba spava celu noć

Da sam dobila dolar svaki put kad me je netko pitao spavam li dovoljno ili prespava li moja beba celu noć, živela bih u nekoj ogromnoj kući s bazenom i definitivno bih imala dadilju za noć", napisala je na svom blogu mama Sarabeth Weinber i u ostatku objave objasnila kako se napokon pomirila s činjenicom da njen šestomesečni sin još uvek nije prespavao celu noć.

Nažalost, ne dobijem nikakvu nadoknatu kada me neko pita “Da li dovoljno spavaš?” ili “Prespava li tvoja bebe celu noć?” Iskreno, čini mi se da mi ova pitanja postavljaju svakog dana, bilo znatiželjni neznanac, bilo dobronamerni član porodice ili prijatelj, a moj odgovor je uvek više smeh nego stvarni odgovor, jer…da bar prespava, a tako želim!

Volela bih da je prespavao celu noć, čak iako bi spavanje “tokom noći” značilo šest sati. To bi bilo sjajno! Ali moja beba nije jedna od onih koja je prespavala celu noć već posle šest nedelja života. Mada, koga ja zavaravam, tri sata sna bi bilo sasvim dovoljno!

Međutim, ni to nije naša stvarnost zasad, tako da smo noćne dadilje moj divni suprug i ja. Budimo se svaka dva sata tokom noći kako bi nahranili ili utešili našu šestomesečnu bebu.

I zato, hajde da prođemo kroz popis najčešćih pitanja koja slušamo ili postavljamo sami sebi.

Da li ti je soba u potpunosti zamračena? Da.
Imaš li uređaj koji proizvodi “belu buku”? Da.
Da li ga presvlačiš noću? Da
Da li si probala neku metodu treninga spavanja? Postupno produživanje plača? Cry it Out? Onu treću?
Da li si probala da ga staviš u krevetac kad je pospan, a ne kad ga uspavaš?
Jesi li čekala kako bi videla šta se dešava kada se probudi pre nego ga uzmeš u svoje naručje?

Da, da, da, sto puta DA. I svejedno plače. I onda se ponovno vratimo ljuljanju i maženju, pevanju i uspavljivanju. I ja ponovno pomislim kako bi mi zaista dobro došla dadilja za noć.

Iako sam umorna, prava istina je da mi ne smeta to što moja beba želi da sisa svaka dva do tri sata noću, možda je to samo navika, možda je gladan a možda mu samo treba zagrljaj i sigurnost.

Kada je imao nekoliko nedelja, nije dovoljno napredovao, pa nas je pedijatar posavetovao da ga budimo svaka dva sata da bih ga dojila. Tokom dana, ako je dremao a prošla su tri sada od poslednjeg obroka, mi bismo ga budili. Kada je počeo da dobija dovoljno na težini, puštali smo ga da se sam probudi kad mu je potrebno. Budio se svaka tri sata tokom dana, a noću je imao čak i četvoročasovni san. Naravno, mi nismo odlazili u krevet čim on zaspi, jer je trebalo pospremiti po kući, uključiti mašinu za veš, oprati suđe i konačno smo mogli da razgovaramo suprug i ja, gledajući jedno drugo u oči.

Ali taj četvoročasovni predah, nije dugo trajao. Krenuli su zubići i već u četvrtom mesecu života buđenje je bilo ponovo na svaka dva sata. Kao i većina novih roditelja, nikada nismo prestali da osećamo efekte nedostatka sna čak ni kada se desi da ponekad malo duže odpsavamo...

Provela sam bezbroj sati na internetu pokušavajući da shvatim zašto moja beba neće da spava više sati tokom noći. Mislila sam da mora postojati razlog, odgovor, rešenje. Iako nisam našla čarobni napitak ili formulu, ono što sam shvatila je to da nisam sama sa svojim problemom.

Ne spavaju sve bebe od šest meseci tokom cele noći. Ono što važi za jednu bebu, ne znači da važi i za drugu. I to je uredu. Na slažu se baš svi roditelji s metodama treninga spavanja (neki ne ostavljaju da beba plače). I to što ne reaguje svaka beba na svaku tehniku i to je sasvim u redu.

Najbolja rečenica koju sam čula i koja mi je dala nadu je “Beba će prestavati noć kad ona bude spremna.” Znači, s njim je sve u redu. A ni mi nismo loši roditelji. Radili smo i nastavićemo da radimo ono što smatramo da je najbolje za našeg sina i njegovo zdravlje.

Da li smo mi krivi zato što smo ga budili šest puta tokom noći? Možda i jesmo, ali kako bismo to mogli znati? Koristi li naš sin dojenje ili tatine zagrljaje samo kao izgovor, da bi se smirio i nastavio da spava? Verovatno.

Ali dok ga već treći put dojim tokom noći i gledam u mutni ekran mobilnog telefona, pokušavajući da ostanem budna – setim se, da ovo neće trajati zauvek. Znam da će mi jednog dana nedostajati to što neće želeti da utone u san u mom zagraju.

Sigurno će vremenom početi da spava tokom cele noći i neizmerno se radujem tome, ali do tada samo ću uživati u ovom maženju i ponoćnim zagrljajima. Istina je da, čak i da sam svaki put dobila dolar kada me je neko pitako da li spavamo celu noć, nikada ne bih angažovala dadilju koja bi bila uz njega tokom noći. 

Pripremila: Vesna Stanimirović Izvor: mother.ly