Faze roditeljstva

Važna informacija za roditelje: Primena krvi pupčanika u terapiji autizma

Istraživači sa Duke univerziteta ispitivali su da li intravenozna infuzija matičnih ćelija pupčanika može da pomogne deci sa spektrom autističnih stanja. Ovaj članak je pojednostavljen sažetak zasnovan na originalnom članku dr. Joanne Kurtzberg.

Važna informacija za roditelje: Primena krvi pupčanika u terapiji autizma

Vođe istraživačke grupe sa Duke univerziteta su dr Joanne Kurtzberg i dr Geraldine Dawson. Tokom inicijalne studije ove grupe (Duke ABC studija), objavljene 2017. godine, 25 dece uzrasta 2-6 godina tretirano je sopstvenim matičnim ćelijama krvi pupčanika. Rezultati terapija pokazali su da je oko 70% dece imalo poboljšanje jednog ili više osnovnih simptoma spektra autističnih stanja. Bolji rezultati terapije pokazani su kod dece sa neverbalnim IQ iznad 70 imala u odnosu na decu sa nižim IQ.


Dr Joanne Kurtzberg

Na osnovu ovih rezultata, grupa Duke sprovela je i drugo istraživanje (Duke ACT studija), koje je objavljeno u maju 2020. godine u Journal of Pediatrics. Ovaj članak će se fokusirati na ključne rezultate ove studije.

Dizajn Duke ACT studije:

Duke ACT studija bila je randomizirana, dvostruko zaslepljena, placebo kontrolisana, perspektivna, unakrsna studija koja je testirala da li infuzija krvi pupčanika dovodi do poboljšanja osnovnih simptoma autističnih poremećaja.

Deca, kako bi učestvovala u studiji, su morala da ispunjavaju uslove - uzrast 2-7 godina, potvrđena dijagnoza spektra autističnih stanja, da govore engleski jezik i da nemaju poznate genetičke anomalije. Ona su takođe su bila podvrgnuta ispitivanju kognitivnih funkcija i samo ona sa rezultatima neverbalnog IQ iznad 70 su bila uključena.

U studiji je učestvovalo 180 dece sa spektrom autističnih poremećaja koja su bila podeljena u tri grupe.

"AUTOLOGOUS". U autolognoj grupi bilo je 56 dece koja su primila infuziju sopstvenih matičnih ćelija krvi pupčanika prilikom prve posete Duke univerzitetu. Tokom svoje druge posete, 6 meseci kasnije, ova deca su primila placebo infuziju.

"ALLOGENEIC". U alogenoj grupi je bilo 63 dece koja su primila infuziju doniranih matičnih ćelija krvi pupčanika prilikom prve posete Duke univerzitetu. Donirana krv pupčanika je odgovarala pacijentu sa najmanje 4 od 6 HLA tipova. Tokom svoje druge posete, 6 meseci kasnije, ova deca su primila placebo infuziju.

"PLACEBO". Placebo grupa se sastojala od 61 deteta koja su primila placebo infuziju prilikom prve posete Duke univerzitetu. Kao placebo je korišćena inertna infuzija dizajnirana da izgleda, oseća i čak miriše na infuziju krvi pupčanika. Zatim su tokom svoje druge posete, 6 meseci kasnije, ova deca dobila infuziju matičnih ćelija krvi pupčanika. Polovina dece, tokom druge posete, su primila autolognu krv iz pupčanika, dok je druga polovina dobila alogenu.

Primetićete da su sva deca u ovoj studiji u nekom trenutku dobila matične ćelije pupčanika, bilo prilikom svoje prve posete ili 6 meseci kasnije.

Ovo je dizajn studije „unakrsnog“ tipa. Ali, to je takođe bila „dvostruko slepa“ studija, jer ni porodice ni njihovi lekari nisu znali kojoj grupi deca pripadaju. Dizajneri studije, koji su to imali ovu informaciju, vodili su računa da uzrasti i IQ dece budu izbalansirani između ove tri grupe. Deca koja su učestvovala u studiji su doputovala u Duke sa porodicama kako bi primala infuzije. Svaka porodica putovala je do Duke tri puta: zbog početne terapije, zatim za drugu terapiju 6 meseci kasnije, i poslednji put godinu dana nakon što su ušli u program. Prilikom svake od ovih poseta, dečije veštine su bile testirane i snimljene su funkcije njihovog mozga.

Šta su pokazali rezultati studije

Ni jedno dete nije imalo ozbiljnu reakciju na infuziju. Nakon infuzije oko 5% dece je imalo blagu reakciju - pojavu koprivnjače, kašalj ili teško disanje. Mnogi učesnici su se osećali anksiozno zbog infuzije, a između 40% i 50% porodica prijavilo je psihijatrijske simptome kod svoje dece tokom prvih nekoliko nedelja nakon infuzije.

Iako su deca koja su učestvovala u studiji bila podvrgnuta velikim brojem testova, kao i snimanju mozga, studija je bila koncipirana tako da je njena "primarna krajnja tačka" bila vrednost jednog parametra: da li je terapija krvi pupčanika dovodi do boljih rezultata socijalizacije pacijenta na Vineland skali adaptivnog ponašanja - 3 (VABS-3). Ova krajnja tačka nije bila ispunjena kod svih učesnika. Posmatrajući sve učesnike u sve tri grupe, studija Duke ACT nije pokazala bolje rezultate krvi pupčanika u poređenju sa placebom na VABS-3 skali socijalizacije. Međutim, bilo je nekih neočekivanih poteškoća koje su oslabile dizajn studije, i one su objašnjene u sledećem odeljku.

Važan pozitivan ishod ACT studije bio je taj da je određena grupa dece pokazala značajno bolje rezulatate terapijom krvi pupčanika u poređenju sa placebo, u velikom broju parametara. Kod starije dece sa višim IQ, poboljšanja su primećena u komunikaciji (VABS-3 skala komunikacije), pažnji (praćenje očima) i prilikom snimanja mozga elektroencefalografijom (EEG). Takođe, ukupna srednja vrednost rezultata socijalizacije i komunikacije pokazala je slična poboljšanja za obe grupe dece tretirane sa ćelijama krvi pupčanika.

Duke ACT studija pokazala je značajno bolje rezultate terapije krvi pupčanika u odnosu na placebo za grupu dece uzrasta od 4 do 7 godina sa neverbalnim IQ iznad 70

Poteškoće tokom studije

Duke ACT studija naišla je na nekoliko poteškoća koje su otežavale studiji da pokaže rezultate terapije krvi pupčanika.

Najveći problem sa kojim se susrela ACT studija je bio taj što se pokazalo da su IQ testovi, koji su rađeni na daljinu, manje tačni nego što se predviđalo. Studija je zamišljena tako da u idealnom slučaju 180 dece sa neverbalnim IQ iznad 70 učestvuje, dok je minimum za efikasnu studiju bio da 143 dece ispuni ovaj prag za IQ. Nažalost, samo 101 učesnik studije imao je neverbalni IQ viši od 70. Ovo je razlog zašto su autori studije morali da posmatraju manju i određenu grupu učesnika kako bi došli do rezultata efekta terapije krvi pupčanika.

Drugi problem sa kojim se studija ACT susrela bio je taj da su poboljšanja kod dece u placebo grupi bila veća od predviđenih. Ovo je znatno otežalo merenje poboljšanja nakon terapija krvi pupčanika u odnosu na placebo. Imajte na umu da je jedina razlika između grupa dece bila ta da su deca iz placebo grupe dobijala matične ćelije iz krvi pupčanika 6 meseci kasnije od druge dve grupe.

Zaključci i naredni koraci

Grafikon pokazuje srednju vrednost ukupnog poboljšanja rezultata socijalizacije i komunikacije za tri tretirane grupe, za decu uzrasta 4-7 godina sa neverbalnim IQ iznad 70. Vertikalne linije pokazuju standardno odstupanje od srednje vrednosti. Primećene su značajne razlike između placebo i krvi pupčanika, ali rezultati nisu pokazali razliku između ili autologne ili alogenske krvi pupčanika.

Rezultati ove studije biće uzeti u obzir prilikom dizajniranja budućih i trenutnih kliničkih istraživanja. Od sada, IQ testovi biće rađeni uživo i samo ona deca čiji rezultati IQ su iznad praga ovakvim načinom testiranja biće učesnici Duke studije o autizmu. Za sada se klinička ispitivanja moraju ograničiti na decu sa višim IQ jer se kod njih poboljšanja mogu jasno dokazati. Ostale promene u budućim studijama biće veći broj učesnika koji će nadoknaditi snažna placebo poboljšanja i krajnje tačke koje bolje definišu ukupne rezultate socijalizacije i komunikacije na VABS-3.

Duke je nedavno otvorio fazu 2 nasumičnih, placebo kontrolisanih, unakrsnih kliničkih ispitivanja mezenhimalnih ćelija tkiva pupčanika (MSC) za lečenje spektra autističnih stanja. Studija je dizajnirana na osnovu rezultata studije ACT. Uključiće 164 dece, uzrasta 4-8 godina, sa neverbalnim IQ preko 70.

ACT studiju je finansirala Fondacija Marcus. Svi troškovi učesnika su bili pokriveni, uključujući troškove porodica tokom putovanja prilikom svake studijske posete.

Više o mogućnostima čuvanja i lečenja matičnim ćelijama iz krvi pupčanika potražite na sajtu Bio Save.

Prevod: MSc Katarina Milinčić (Bio Save group) Izvor: Parent's Guide to Cord Blood Foundation