Roditeljstvo: Granice su samo zamišljene linije u našim glavama
Došli su na pregled u ordinaciju Bebologija potpuno opušteni, tata je nosio bebu, kojoj nije silazio osmeh s lica, u marami a mama razdragano hodala pored njih. Pročitajte njihovu priču…
![Roditeljstvo: Granice su samo zamišljene linije u našim glavama](https://www.bebologija.rs/files/roditeljstvookk.jpg)
Ne, nismo čuli bebu kako plače dok je doktorka Jelena radila “ples sa bebom” ni kada je sestra Tanja merila, ni kada joj se malo prispavalo… Sve je nekako bilo skladno i smireno.
Nismo odoleli izazovu pa smo zamolili porodicu Milanović (mamu Nevenu i tatu Radovana) da nam otkriju tajnu kako uspevaju da roditeljstvo izgleda tako harmonično i zabavno. Pročitajte njihovu priču…
- Negde između tatine Vipassane (škole duboke meditacije) u Švedskoj i maminih prehodanih daljina u Južnoj Americi i poslovnih obaveza na Staroj planini – prepoznali smo se u idejama da granice jesu samo zamišljene linije u našim glavama. Te smo iz prijateljstva spoznali jedno u drugom i partnera za ceo život. I kao što to i obično, krajnje slučajno i biva, na dan kupovine karata za Indiju, smo kupili ipak „samo“ test za trudnoću i dobili u vidu crtica prvu kartu za dolazak naše Inke – počinje priču mama Nevena.
- Potvrda od ginekologa „Srce kuca, trudnoća je“ bila je okidač da još jače nastavimo pohod na osvajanje novih predela života u nama i oko nas, jer smo se vodili idejom da naše iskustvo i naša sreća su ono što se upisuje u prenatalnu istoriju. Do devetog meseca smo stalno bili u pokretu, putovanju i poslu – kaže tata Radovan.
Porodica Milanović: Nevena, Radovan i Inka
- Kako mi je posao vezan za turizam, marketing i komunikaciju, bilo mi je zadovoljstvo da ga radim, kao i mom mužu da se kao grafički dizajner priključi celoj priči pored svoje koju je radio privatno. Za devet meseci ni jednom nismo napravili ustupak i našli izgovor da nešto ne može ili je teško. Meni kao večno aktivnom biću bilo je nezamislivo da mirujem, odmaram, tražim izgovor u stanju. Stanje je bilo podsticaj da sve dobije jaču formu uz ideju kako se osećam ja, tako je i njoj, koliko sam iskustva upisala u svoje srce i u njeno sam. Zurenje u plafon sa kreveta i prepodobnost usled kilaže nikako mi nije zvučalo kao informacija koju dajem budućoj generaciji u amanet. Poslednjih tri meseca sam išla na jogu za trudnice i to je bilo sve od priprema za porođaj. Kako smo se i muž i ja složili, on je bio uz mene i na porođaju – jer nam je oboma zvučala suludo ideja da nam se porodica rađa, da se rađamo mi kao roditelji, a da nismo jedno kraj drugog. Jedino nestrpljenje je bilo usled probijenog termina od 17 dana, i dve i po nedelje bila je prava veština ostati pribrano strpljiv – u dahu nam je isrpričala mama Nevena.
- Iako smo znali da je do karaktera bebe i vrlo ga poštovali i preko ne želje da stimulišemo porođaj medikamentima, želja u nama je gorela da je što pre vidimo. Kao još jedan korak ka učenju našeg strpljenja, došla je Inka iz sporog porođaja u trajanju od 34 sata. Od tog 11. decembra učim uz nju kako priroda ima svoje prelepe jedinstvene i samo svoje načine za pojavnost. Osećaj da je sve u redu i da smo dobro odigrali igru u kojoj niko ne zna pravila, potkrepljen je time što je jedna od beba koja se stalno osmehuje – kažu Milanovići.
A mi smo svedoci, Inka uvek ima osmeh na licu, baš svaki put kad dođu u našu ordinaciju! Iz priče nije teško zaključiti da su za osmeh i zadovoljstvo bebe zaslužni njeni roditelji! Uživajte u svakom danu odrastanja vaših mališana.
Tekst: Vesna Stanimirović
By Bebologija